Our Wedding in Istria, Croatia – E&DIstria Wedding Photography

Već osam godina smo nas dvoje najbolji tim. David i Ena, Ena i David. Dnevno provodimo 24 sata zajedno, tjedno vidimo barem jedno vjenčanje, mjesečno se barem nekoliko puta posvađamo radi posla, a godišnje barem jednom odletimo na drugi kraj svijeta. Da, nas dvoje živimo i radimo zajedno, fotografiramo vjenčanja i putujemo.
Već duži niz godina fotografiramo i snimamo vjenčanja i imali smo prilike biti dio mnogih različitih vjenčanja na različitim dijelovima svijeta, s različitim običajima, vidjeli smo tradicionalna vjenčanja, moderna, luksuzna, opuštena, seoska, gradska, morska… Mnogi su nas zbog toga pitali: “Zar zaista mislite organizirati svoje vjenčanje nakon svih tih vjenčanja koja ste vidjeli?!” Mi smo zapravo većinu vremena uživali biti dio tuđih vjenčanja i uvijek smo maštali o svojem, drugačijem od svih koje smo do sada iskusili jer prvi put smo na ovom vjenčanju trebali imati jednu sasvim drugačiju ulogu. :) Željeli smo prije svega opušteno vjenčanje, bez ikakvih protokola i nametnute tradicije koju smo svakako željeli izbjeći. Zato smo organizirali seosko vjenčanje u srcu Istre s puno ljubavi i osobnosti.
Da krenemo ispočetka… Upoznali smo smo se još kao ponosni vlasnici svojih sada prastarih modela poluprofesionalnih digitalnih Canon aparata i kao veliki zaljubljenici u fotografiju. Nedugo nakon, osim ljubavi prema fotografiji rodila se i ljubav između nas, a fotografija je i dalje ostala ljubav koja je osim našeg privatnog slobodnog vremena počela popunjavati i profesionalno. Oduvijek smo znali da zajedno želimo provesti i ostatak života i oduvijek smo znali da ćemo se vjenčati, samo nismo baš puno planirali kada i kako. Tako je krajem travnja 2013. godine na otoku Hvaru, David izvukao iz đepa savršeni prsten i rekao puno lijepih riječi, a ja sam ostala u osjećaju iznenađenja i sreće više nego što sam to ikad očekivala.
Planiranje vjenčanja je krenulo istim onim tijekom kao i do tada – bez planova. Željeli smo imati savršeno vjenčanje s puno pažnje za detalje, ali istovremeno nismo željeli previše komplicirati. Računali smo na to da ipak imamo dosta iskustva s vjenčanjima i znamo što želimo i to nas je na neki način spasilo. Željeli smo da naše vjenčanje bude u petak i odabrali smo petak, dan nakon Praznika rada. Željeli smo sve goste odvesti na neko lijepo mjesto gdje će u opuštenom tonu moći provesti i ostatak vikenda.
Najteži dio bio je pronaći savršenu lokaciju za vjenčanje. Željeli smo da vjenčanje bude bilo gdje u Hrvatskoj gdje još nismo bili na vjenčanju, tražili smo većim dijelom otvoreni i prirodni prostor s mogućnošću preseljenja u jednako toliko lijepi zatvoreni prostor u slučaju kiše. Također nam je bilo jako važno da hrana i vino bude na vrlo visokoj razini. Nakon cijelog obilaska Dalmacije i besciljnog pretraživanja interneta, odlučili smo konačno pretražiti Istru. Od svoje prijateljice iz Istre dobila sam preporuku za jedno malo manje na internetu razvikano mjesto, obiteljsko gospodarstvo na dobrom glasu po svojoj odličnoj domaćoj hrani i vinu. Konačno smo dogovorili svoj posjet početkom veljače i odabrali jedan u nizu kišnih dana, ali kada smo prošli seoskim uličicama potpuno okupanim kišom i konačno došli do Agroturizma Paladnjaki, to je bilo to. :) Vani je bio veliki zeleni travnjak okružen pogledom na seoski krajolik, a odmah iznad veliki kameni zatvoreni prostor natkriven toplim drvenim gredama s kojih su visjeli starinski lusteri. To je to, to je ono što smo tražili i to je prostor gdje smo odmah mogli sve zamisliti. Kiša je vani lila kao iz kabla, ali mi smo imali svoju viziju.
Sada je sve bilo lakše. Bend smo odavno već rezervirali jer smo znali da to mora biti Positivo, uz njih smo angažirali dvoje vrlo talentiranih mladih jazz muzičara Albu i Lea koji su svirali tijekom okupljanja gostiju, prstenje smo naručili u Zlatarni Celje, znali smo da će MUA biti obiteljska prijateljica Nuša, fotografi i snimatelji bili su ljudi iz našeg tima s kojima radimo i u koje imamo najviše povjerenja, za frizure se brinuo Studio kose Boris, pokloni za goste bile su male istarske masline posađene u teglicama za što smo dobili ideju na jednom divnom ciparskom vjenčanju, a cijelo uređenje je planirano u toplom starinskom i seoskom stilu s puno osobnih detalja. Naša obitelj i nama dragi ljudi pomagali su nam svojim doprinosom tako što su skupljali teglice koje su bile umijesto vaza za cvijeće, pomagali ih urediti heklanim vrpcama i jutenim ukrasima, Davidova teta Rajka posudila nam je cijelu kolekciju svojih vješto rađenih tabletića koje je godinama izrađivala, mama Lori je nabrala divno cvijeće koje se našlo dan prije vjenčanja na obližnjim livadama i koje je gospođa Karmen iz cvjećarne Fijok savršeno ukomponirala, Davidova sestra Iva slagala je male zamotuljke od stranica ljubavnog romana ispunjene sitnim tratinčicama koje su gosti bacali nakon što smo izašli iz crkve, a pozivnice smo sami dizajnirali u obliku polaroid fotografija s natpisima. Sve je bilo osobno i divno.
Najveći stres uhvatio me mjesec dana prije vjenčanja jer s kim god bi razgovarala o vjenčanju ubrzo je uslijedilo pitanje: “Pa kako to da još nemaš vjenčanicu?!”. Tada ni David još nije imao svoje odijelo, ali to se iz nekog razloga svima činilo manje bitnim. :D Itekako sam razmišljala o vjenčanici i znala sam gdje ću je nabaviti samo nikako nisam stizala naručiti se za termin da konačno dogovorim sve detalje, a nimalo mi nije išlo u prilog što smo u tom periodu prije vjenčanja trebali otputovati na vjenčanje na krajnji jug Italije, neko vrijeme tamo ostati i nakon toga otputovati na vjenčanje u Crnu Goru. Bojala sam se da sam se možda zaista prekasno sjetila kada sam došla poznatom talentiranom dvojcu Nikici i Vjeki iz eNVy Room-a, ali osim što sam odavno bila oduševljena njihovim radom i predivnim vjenčanicama ovaj put su me oduševili svojom ležernošću i fleksibilnošću. “Fitting” kod njih je bio kao psihoterapija, a vjenčanica je stigla na vrijeme i prema planu točno onakva kakvu sam željela. David je svoj problem riješio vrlo kratkim postupkom. Jednostavno je ušao u Hugo Boss butik u centru Firence, isprobao dva odijela i od toga odabrao drugo. :D
2. svibnja je sve bilo spremno. Probudili smo se u živopisnoj kući Matiki nedaleko od Paladnjaka, žute lampice svjetlile su s drvenih greda iznad plesnog podija, tabletići i livadno cvijeće krasili su cijeli prostor, kao i moj vjenčić I buketić, David je bio zgodniji nego ikad i ono što je najvažnije, konačno smo obećali jedno drugome ljubav i vjernost za cijeli život. Nikad nismo ni sanjali da će nam to zaista biti najljepši i najopušteniji dan i da sreća i osmjeh neće silaziti s naših lica. Padala je kiša, bilo je hladno, moja vjenčanica je do gležnja bila potpuno crna od blata, neko vrijeme sam plesala bosa jer sam zaboravila rezervne cipele, izgubili smo rever za kuma, zaboravili smo podijeliti poklone za goste, ali nama je bilo savršeno.

Photography: our amazing team – Stephan, Goran & Iva (MihociStudios).

Leave a reply